Dragoljub Mićunović
ŽIVOTNI PUT

(Merdare, 1930.), filozof i političar. Rođen u porodici činovnika Kraljevine Jugoslavije koja početkom Drugoga svjetskoga rata seli iz Skopja za Srbiju. Po završenoj gimnaziji upisao je Filozofski fakultet na Beogradskom sveučilištu. Kao osamnaestogodišnji mladić, ”bez suda i bez sudije”, a zbog podrške supruzi svojeg brata ("solidarnosti s bandom"), koji je bio uhapšen kao IB-ovac, dvije je godine proveo na Golom otoku. Početkom 60-tih godina asistent je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao jedan od organizatora studentskih demonstracija u Beogradu 1968. godine uhapšen je i osuđen na zatvorsku kaznu. Godine 1975. udaljen je s fakulteta zbog ”političke nepodobnosti.” Krajem 80-tih godina sudjeluje u obnavljanju rada Demokratske stranke i 1990. postaje njenim predsjednikom. I danas se aktivno bavi politikom. Predsjednik je političkog savjeta Demokratske stranke u Narodnoj skupštini Srbije.

Karta

BIOGRAFIJA

ROĐENJE

Mjesto rođenja: Merdare, Srbija
Datum rođenja: 14. 7. 1930.

Zatočenja

Mjesto zatočenja: Goli otok, Hrvatska
Mjesto zatočenja od: 3. 1949.
Mjesto zatočenja do: 5. 1952.

Otpor

Mjesto otpora: Beograd, Srbija
Datum otpora od: 6. 1968.
Opis:

Demonstracije su izbile u beogradskom Studentskom gradu, u noći između 2. i 3. lipnja 1968. godine. Tog 2. lipnja se na otvorenom prostoru trebala održati kulturno umjetnička priredba Karavan prijateljstva, namjenjena brigadistima radničke akcije. Po običaju, ulaz na takve priredbe bio je slobodan i za studente i građane. Međutim, zbog najavljene kiše, priredba je prebačena u obližnju salu Radničkog univerziteta koja je imala ograničen broj mjesta. Zbog toga su organizatori odlučili zabraniti ulaz studentima o čemu oni nisu obavješteni. Neposredno pred početak priredbe, grupa studenata pokušava ući u salu, oko čega izbija tučnjava. Redari su palicama rastjerivali studente, a ovi su odgovorili bacanjem kamenja, razbivši prozore sale. Pozvana je policija koja nije uspjela uspostaviti red, i tučnjava je potraja oko sat vremena. Oko 21 sat na mjesto događaja stiže 40 milicajaca pod šljemovima, te palicama i šmrkovima rastjeruje studente. Ubrzo se studenti sukobljavaju s policijom, a vijest o tome se širi. Sve više i više studenata izlazi iz svojih soba i priključuje se sukobu. Milicija je ograničila studente na prostor Studentskog grada, ali nakon što se proširila netočna vijest o tome da je jedan student poginuo, studenti su potisnuli miliciju i osvojili jedna vatrogasna kola. Sa zapljenjenim kolima se povlače prema menzi, dok se policija grupira oko Radničkog univerziteta. Do ponoći se ispred menze okupilo oko 3000 studenata. Na kola se penju govornici i govori se protiv policijskog nasilja, ali i o problemima u društvu. Zbog toga se javlja ideja o formuliranju studentskih zahtjeva i odlasku pred saveznu skupštinu.

Netom nakon ponoći, studenti se u koloni upućuju prema Beogradu. Kod podvožnjaka u Novom Beogradu ih dočekuje kordon milicajaca i veća skupina u rezervi. Studenti šalju delegaciju na pregovore, ali odjekuju pucnji. Nekoliko ljudi je ranjeno. Studenti pale zapljenjena vatrogasna kola i puštaju ih niz nizbrdicu prema policiji. Leti kamenje, policija kreće u napad. Studenti bježe, dok im druga skupina policajaca presjeca put. Masa se razbježala u kaosu, dok su mnogi prebijeni i pohapšeni. Tijekom noći policija upada u Studentski grad i uz pucnjavu rastjeruje preostale zaostale grupice.

U 4 ujutro, razglasna stanica studentskog grada objavljuje da je formiran Akcioni odbor demonstracija koji organizira miting za 8:00.

U 6:30 se sastaje plenum beogradskog sveučilišta, i donose odluku da podrže studente.

U 8:15 započinje miting kojemu prisustvuje i prodekan i neki profesori. Izabran je akcijski odbor u koji je izabrano 20 studenata.

U 10:00 kolona organizirano kreće prema Beogradu održati miran prosvjed i formulira svoje zahtjeve. Milicija im ponovno blokira put kod podvožnjaka, te ih silom rastjeruje uz nove žrtve. Pretučen je i dio profesora koji su bili sa studentima. Studenti se uz sukobe povlače u Studentski grad.

Tijekom popodneva objavljuje se PROGLAS koji izražava ogorčenje neobjektivnim izvještavanjem državnih agencija i traži odgovornost osoba krivih za policijsku intervenciju, te REZOLUCIJA u kojoj su konkretizirani neki studentski zahtjevi. Kritizira se nezaposlenost i nejednakost, te se traži demokratizacija društveno političkih organizacija, slobodno formiranje javnog mišljenja, sloboda izbora i demonstracija.

Tijekom popodneva održavaju se skupovi na više fakulteta od kojih su najveći bili na Filozofskom i Mašinskom. Spominje se okupacija zgrade. Policija opkoljava fakultete, ali ne intervenira. Skup na Filozofskom fakultetu traje do dugo u noć. Dekan u znak protesta i podrške studentima podnosi ostavku. U dvorištu je podignut podij. Govori svatko tko to želi, dio govornika se obraća ljudima ispred fakulteta. Blokiran je promet. Ljudi stoje i na krovovima autobusa.

Oko 17h, savjet univerziteta se solidarizira sa studentima i proglašava sedmodnevni štrajk.

Od 4. 6. se na fakultetima održavaju zborovi. Blokada i dalje traje. Mnogi spavaju na fakultetu. Represija se očituje i u zabranjivanju studentskih novina. Štrajk traje 7 dana, studenti šalju delegacije u tvornice, ali se uglavnom ne probijaju do radnika i tu staje doseg pobune. U Beograd stižu delegacije iz drugih gradova. Tijekom tjedna traju pregovori o štrajku.

Izolirani u svojim zahtjevima i pod pritiskom, zborovi nestaju jedan za drugim. Štrajk završava i pokret se gasi. Najduže se održao zbor na Filozofskom fakultetu.

(izvor:  Grupa autora: 1968. trideset godina kasnije, https://www.stocitas.org/1968.htm)

Dokumenti